Setio sam se i slucaja kad sam loveci klena po potocima u brdima iznad Kladova,naleteo na babu,staru Vlajnu koja se,sudeci po njenom izgledu, bavila okultnim radnjama posle ponoci po potocima i sumarcima.To je bila jedna od onih malih,sitnih krvopija,vecito zabradjenih u one odvratno braon marame,sa crnim pepeljasto prasnjavim suknjama,i opancima navucenim na neke vunene carape iako je bilo leto.Elem, baba je,cim me je ugledala, pocela da me kune na Vlaskom i da baca prasinu u mom pravcu,sve kezeci se i zapomagajuci kao de doziva nekoga.Nisam mogao da verujem,ne znam sta je moglo da joj zasmeta kod mene,mozda bicikla,mozda stap kojim sam mahao(u stvari ko zna sta je pomislila videvsi me kako mlatim preko onog potoka),ne znam,potrajalo je to prilicno,ne poznajem Vlaski jezik i ne mogu da zamislim sta je sve izgovorila ta stara vestica.
Spakovao sam se,odlazeci daleko odatle jos sam cuo bajanje i proklinjanje stare carobnice,koje je odzvanjalo po brdima.