Au, au, au... omiljena tema! Kako se ovoga ranije nisam setio?! Ovo je nesto o cemu musicari veoma cesto govore. Gregor mi je dao inspiraciju, pa cu poceti kritikovanjem upravo njega i musicarenja u Sloveniji. Nije to zato sto ja, Srbin, mrzim Sloveniju. Nema razloga za to, ali sam ja kao musicar sa divljih i potpuno nezasticenih voda, protiv musicara sa ribnjaka i revira. Videcete i zasto, pa razmislite malo. Zbog toga pocinjem poredjenjem musicarenja u Sloveniji i musicarenja u Srbiji. To mi je ocigledan primer razlicitosti.
Slovenci su posebni. Kod njih je musicarenje i zastita reka toliko razvijeno, da cak ni najupuceniji musicar ne moze od njih nista mudro da prozbori. Ja kazem da musicari sa voda napadnutih najvestijim ribokradicama na svetu, bolje od njih znaju mnoge stvari. Naravno, to je kontra od onoga sto vecina, koja plitko razmislja o tome, misli. Jednom napisah kako bi musicari trebalo da ponekad i pojedu ribu koju savladaju, a odmah se javljaju mudraci sa prebogatih i sirom sveta poznatih voda da mi sole pamet. Slovenija zaista zasluzuje poseban tretman u musicarskim forumima sirom sveta, ali nemojmo mesati nacin zastite slovenackih prelepih voda sa zdravom hranom i svim mogucim temama. Hvalim ja Sloveniju, ali sam stanovnik Srbije (omrazena drzava) i tu musicarim. Navikao sam na ove uslove i prihvatio ih. Da nije tako u Srbiji ne bi ni bilo musicara. Ima nas mnogo, nekoliko hiljada. I jos nesto: prosecan musicar iz Srbije je mnogo vestiji od prosecnog musicara iz Slovenije, koja se pretvorila u veliki revir pun svih vrsta riba. Evo i jednostavnog objasnjenja. Musicarenje u Sloveniji je lako i opustajuce, ali su im zbog toga musicari veoma slabi. Oni nemaju potrebe da se trude ni deset puta manje od nas. To je kao da imas pusku i lovis u stali i uporedjujes se sa lovcem lukom i strelom na orlove. Ovo pisem zato sto u poslednje vreme, na ovom forumu, upravo takvi omalovazavaju, cak bez ikakvog razloga, musicare poput mene. Molim ih da to ne rade i da malo ukljuce "klikere". Gregor se obraca meni kao nekom degeneriku koji ne zna da racuna, pa me tera da mnozim ribolovce sa kilazom riba. Matematika je kod nas drugacija. Ja mnozim ribokradice i njihove hiljade kilograma ribe, pa uporedjujem sa tim kilogramcicima retkih sportista. Pa opet, nekako, jos uvek ima ribe, dovoljno da se svake godine udvostruci broj musicara i to, neobicno vestih. Neuporedivo vestijih...
Dakle, cenim kako ste zastitili svoje vode od ribolovaca, postenih i nepostenih, cenim i vase musicare, ali manje nego sto to cine naivni citaoci lepih kataloga i lepih slika.
Izgleda da treba napraviti posebne forume i odvojiti musicare sa ribnjaka i revira od onih sa divljih voda. Jednostavno, to su dva potpuno razlicita sveta. Ovi sa divljih voda (sto je sirom sveta poznato) nimalo ne cene ulov sa voda gde pastrmka ili saran bukvalno pojedu baceni kamencic u vodu i retko zalaze na takva mesta, postavljajuci sebi mnogo teze i, ujedno, sportskije zadatke. S druge strane musicari sa revira i ribnjaka, pravdaju svoj (sasvim drugaciji) hobi nedostatkom volje, slobodnog vremena i toboznjim uzivanjem u bogatstvu ribom.
Ja sam protivnik pecanja u revirima i ribnjacima, jer znam da na takvim mestima moj sport, musicarenje, gubi svoj osnovni smisao, a to je posebnost. Ako musicar nije poseban, ako radi nesto sto svaka baba moze, onda on i nije musicar. Zamislite, slovenci, koliko je poseban musicar koji pored brojnih ribokradica lovi muvom u odnosu na onog koji je okruzen sve samim korisnicima musicarskog pribora. Velika je razlika. Ja mislim da je vredan mnogo veceg postovanja zbog svog opredeljenja, koje je pomalo cudno. Na reviru je musicarenje obavezno! Razmislite jos jednom: MUSICARENJE OBAVEZNO! -Ima li to nekakvog smisla?
Ubedjen sam da bi bez divljih voda musicarenje prestalo da bude interesantno i da bi nestalo, jer je u ribnjaku svejedno da li ces zabacivati muvu, glistu ili vuci mrezu.
Dakle, ako zelimo da opstane nas sport, prekinimo da pretvaramo nase vode u revire rezervisane za one koji sve vise placaju da bi pecali, jer su to sve manje sportisti, a sve vise bezvredni snobovi!
Slovenci su posebni. Kod njih je musicarenje i zastita reka toliko razvijeno, da cak ni najupuceniji musicar ne moze od njih nista mudro da prozbori. Ja kazem da musicari sa voda napadnutih najvestijim ribokradicama na svetu, bolje od njih znaju mnoge stvari. Naravno, to je kontra od onoga sto vecina, koja plitko razmislja o tome, misli. Jednom napisah kako bi musicari trebalo da ponekad i pojedu ribu koju savladaju, a odmah se javljaju mudraci sa prebogatih i sirom sveta poznatih voda da mi sole pamet. Slovenija zaista zasluzuje poseban tretman u musicarskim forumima sirom sveta, ali nemojmo mesati nacin zastite slovenackih prelepih voda sa zdravom hranom i svim mogucim temama. Hvalim ja Sloveniju, ali sam stanovnik Srbije (omrazena drzava) i tu musicarim. Navikao sam na ove uslove i prihvatio ih. Da nije tako u Srbiji ne bi ni bilo musicara. Ima nas mnogo, nekoliko hiljada. I jos nesto: prosecan musicar iz Srbije je mnogo vestiji od prosecnog musicara iz Slovenije, koja se pretvorila u veliki revir pun svih vrsta riba. Evo i jednostavnog objasnjenja. Musicarenje u Sloveniji je lako i opustajuce, ali su im zbog toga musicari veoma slabi. Oni nemaju potrebe da se trude ni deset puta manje od nas. To je kao da imas pusku i lovis u stali i uporedjujes se sa lovcem lukom i strelom na orlove. Ovo pisem zato sto u poslednje vreme, na ovom forumu, upravo takvi omalovazavaju, cak bez ikakvog razloga, musicare poput mene. Molim ih da to ne rade i da malo ukljuce "klikere". Gregor se obraca meni kao nekom degeneriku koji ne zna da racuna, pa me tera da mnozim ribolovce sa kilazom riba. Matematika je kod nas drugacija. Ja mnozim ribokradice i njihove hiljade kilograma ribe, pa uporedjujem sa tim kilogramcicima retkih sportista. Pa opet, nekako, jos uvek ima ribe, dovoljno da se svake godine udvostruci broj musicara i to, neobicno vestih. Neuporedivo vestijih...
Dakle, cenim kako ste zastitili svoje vode od ribolovaca, postenih i nepostenih, cenim i vase musicare, ali manje nego sto to cine naivni citaoci lepih kataloga i lepih slika.
Izgleda da treba napraviti posebne forume i odvojiti musicare sa ribnjaka i revira od onih sa divljih voda. Jednostavno, to su dva potpuno razlicita sveta. Ovi sa divljih voda (sto je sirom sveta poznato) nimalo ne cene ulov sa voda gde pastrmka ili saran bukvalno pojedu baceni kamencic u vodu i retko zalaze na takva mesta, postavljajuci sebi mnogo teze i, ujedno, sportskije zadatke. S druge strane musicari sa revira i ribnjaka, pravdaju svoj (sasvim drugaciji) hobi nedostatkom volje, slobodnog vremena i toboznjim uzivanjem u bogatstvu ribom.
Ja sam protivnik pecanja u revirima i ribnjacima, jer znam da na takvim mestima moj sport, musicarenje, gubi svoj osnovni smisao, a to je posebnost. Ako musicar nije poseban, ako radi nesto sto svaka baba moze, onda on i nije musicar. Zamislite, slovenci, koliko je poseban musicar koji pored brojnih ribokradica lovi muvom u odnosu na onog koji je okruzen sve samim korisnicima musicarskog pribora. Velika je razlika. Ja mislim da je vredan mnogo veceg postovanja zbog svog opredeljenja, koje je pomalo cudno. Na reviru je musicarenje obavezno! Razmislite jos jednom: MUSICARENJE OBAVEZNO! -Ima li to nekakvog smisla?
Ubedjen sam da bi bez divljih voda musicarenje prestalo da bude interesantno i da bi nestalo, jer je u ribnjaku svejedno da li ces zabacivati muvu, glistu ili vuci mrezu.
Dakle, ako zelimo da opstane nas sport, prekinimo da pretvaramo nase vode u revire rezervisane za one koji sve vise placaju da bi pecali, jer su to sve manje sportisti, a sve vise bezvredni snobovi!
