Postao sam mušičar početkom devedesete godine prošlog veka.Pre toga sam prošao kompletnu fazu postanka ribolovca,hleb,crvi,gliste,dubinac,varalica.Ovo poslednje je bilo presudno za korak naviše.Ribolov na veštačke mamce me je obuzeo tada,i drži me srećom i dan danas.Tih godina,krajem osamdesetih tačnije,pojavila su se dva časopisa namenjena ribolovcima,"BISTRO" I "RIBOREVIJA".U njima sam prvi put spoznao o postojanju mušičarenja.Stegla me je tada ta pomisao o lovu ribe na kanap i mušicu,a savršenstvo odnosa ruka-štap-konac-muva omađijalo me za večnost.Delio sam tada drugarstvo sa izuzetno nadarenim detetom, koje je rukama moglo napraviti sve i svašta.On mi je i napravio prvi mušičarski štap.Stara staklena Germina, koja je odslužila svoj vek među dubincima moga oca,ubrzo je postala jedinstven mušičarac.Čelični snake provodnici,ručne izrade mog doživotnog prijatelja,skraćen rukohvat,beli kanap za veš,koga sam voštio svećom svakih deset minuta radi plivanja i slabijeg upijanja vode,behu moj prvi alat u mušičarenju.Čekrk beše neka skalamerija Poljskog proizvođača,kupljen na buvljaku.Mušice sam pravio majčinim koncem za šivenje,perima goluba,dlakama stare lisice pokojne babe,i mnogim drugim sakupljenim materijalom.Zabacivanje sam učio od samoga sebe,imitirao sam neke grafičke prikaze iz tadačnjih medija.To uopšte nije bilo loše.Daljina od desetak metara je bila sasvim dovoljna za zabacivanje mom prvobitnom mušičarskom plenu.Bucovu.Koliko radosti,ushićenja i ostalih euforičnih rekcija sam preživljavao u tim fantastičnim danima,danima kada sam lovio sitne bucovčiće po Dunavskim brzacima.Godinama kanije ova riba će ostati moj najdraži mušičarski trofej, a tako će ostati sigurno do kraja života.
Dugo je trajala priča sa voštanim kanapom,prepravljenom Germinom i raspalim čekrkom Poljskog proizvođača.A onda sam dobio svoj prvi pravi mušičarski štap,konac i čekrk.Beše to poklon moje majke.Pecao sam tom kombinacijom i babuške i bucove i kedere i štuke,sabljarke,klenove po obližnjim potocima.Ozbiljnijim priborom,ozbiljnije ribe.Bucovi su bivali sve veći i veći,babuške od kilograma,protfiši,štuke,počeo sam ozbiljno da se takmičim sa ostalim ribolovcima,početni prezir i podsmeh postadoše poštovanje i prepoznavanje na vodi.Mnogi od tih ljudi,nažalost,nikada nisu želeli da probaju zabacivanje mušičarskim štapom,iako sam pokušavao sa dosta mlađih ribolovaca da probijem barijeru u njihovom ribolovačkom rezonovanju,nikada nisam uspeo.Sada sam otac dvoje male dece,najveća želja bi mi bila da i oni zavole magiju mušičarenja.Čak i jače od mene.