compshop
Hero member
Zivo me interesuje, kako ljudi dozivljavaju musicarenje i koji trenuak vrte po glavi nakon povratka sa vode.
Dal' susret sa maglovitim jutrom koje nas umije po prilasku reci, Sunce koje se smuca iza planinskih vrhova i samo stavlja do znanja da je tu, jutarnji susret sa sumom reke...Ili mozda scena kada musica nestaje sa povrsine vode iz cuveno FLOP? Ili kada vas kolega pita >>izvini, na koju musicu<<, ili osecaj da je riba bas na tom mestu sa kog' je par minuta nakon toga izvucete? Ili mozda puna cuvarka ribe! Mozda adrenalinski sokovi dok bezite od ribocuvara?!
Dal' susret sa maglovitim jutrom koje nas umije po prilasku reci, Sunce koje se smuca iza planinskih vrhova i samo stavlja do znanja da je tu, jutarnji susret sa sumom reke...Ili mozda scena kada musica nestaje sa povrsine vode iz cuveno FLOP? Ili kada vas kolega pita >>izvini, na koju musicu<<, ili osecaj da je riba bas na tom mestu sa kog' je par minuta nakon toga izvucete? Ili mozda puna cuvarka ribe! Mozda adrenalinski sokovi dok bezite od ribocuvara?!
puno ribe.... naravno da ne. To je zadnje što me vuče mušičarenju.Sad bi kao mogao lupati da me oduvijek nešto vuklo... iskreno mislim da je to što u dnu duše ne želim biti kao drugi, uvijek sam se nečim razlikovao, odskakao od ostatka društva bilo da je u pozitivni ili negativi, uglavnom se sve svodi na različitost od ostatka okoline. Oduvijek sam volio ribolov, prirodu, vodu a mušičarenje je bilo to što mi je opet dalo priliku da uživam (a uistinski uživam u mušičarenju ) a ujedno se razlikujem od drugih. 
