compshop
Hero member
U razgovoru sa dobrim drugom, dotakosmo se teme zavisnosti od ribolova. Najpre spontan komentar - tresem se ko' narkoman i samo cekam kada cu na vodu.
Posto je Voja, moj drugar sarandzija i stukaros tehnolog po struci , sirokog opsteg obrazovanja i filozofski nastrojen (pogotovo nakon 2-3 casice), poce rasclanjavanje ovog spontanog komentara. Covek mi objasni kako zaista jesmo zavisnici, nije to samo prazna rec i bezvezno poredjenje.
Dakle Adrenali, koji nas sve trese prilikom lova jeste supstanca koja moze izazvati ovisnost. Nekoga trese vise, nekoga manje, bez obzira na godine i staz na vodi, samo u zavisniosti od ulova. Izgleda da bas ova supstanca cini pravog musicara. Pastrmka koja u paradi kupi musicu, Stap koji deluje kao da se lomi, cekrk zuji kao da spulna odlece, riba koja pravi parade pokusavajuci da se oslobodi udice, stuka koja nam pred nogama agresivno kupi strimera a deluje da ce da api za nogu....
Dobro, musicarenje jeste adrenalinski sport. Manje ili vise. Novu dimenziju dobija jebatanjem po kojekakvim gudurama, kanjonoma i selima gde bog rece laku noc. Najexplicitniji izraz extremizma u spotru zvanom musicarenje je bezanje od cuvara, seljaka naoruzanog letvom sa zakrivljenim zardjalim exerom (narodski poznat karate udarac djaku letva), kome si upravo maznuo lubenicu. Zatim je tu ulazak u mlad kukuruz bas kod znaka - opasno po zivot, pucam, ubivam na mestu. Pa zatim pucanje dzaka od paprike u sred bega....dzak, paprika, riba, lubenica, besan seljak, HISTERIJA!!! To bi trebalo da je kulminacija. Sad presabiram svoja iskustva i konstatujem. Jebeni amater. Pa ja se >>radim<<, samo lakim drogama! Jel moguce da nisam osetio istinske cari ribolova :hmmmm: Pa se opet mislim, bice zanimljivo i dok ja budem jurcao kojekakve balavandere po mom vinogradu. Jos zanimljivije kada i na vas neko moze da pripuca - lovci. Eto alternative za sve ove explicitno extremne aktivnosti pored vode, pa sam eto resio da ideju podelim sa Nekima od vas ...
Posto je Voja, moj drugar sarandzija i stukaros tehnolog po struci , sirokog opsteg obrazovanja i filozofski nastrojen (pogotovo nakon 2-3 casice), poce rasclanjavanje ovog spontanog komentara. Covek mi objasni kako zaista jesmo zavisnici, nije to samo prazna rec i bezvezno poredjenje.
Dakle Adrenali, koji nas sve trese prilikom lova jeste supstanca koja moze izazvati ovisnost. Nekoga trese vise, nekoga manje, bez obzira na godine i staz na vodi, samo u zavisniosti od ulova. Izgleda da bas ova supstanca cini pravog musicara. Pastrmka koja u paradi kupi musicu, Stap koji deluje kao da se lomi, cekrk zuji kao da spulna odlece, riba koja pravi parade pokusavajuci da se oslobodi udice, stuka koja nam pred nogama agresivno kupi strimera a deluje da ce da api za nogu....
Dobro, musicarenje jeste adrenalinski sport. Manje ili vise. Novu dimenziju dobija jebatanjem po kojekakvim gudurama, kanjonoma i selima gde bog rece laku noc. Najexplicitniji izraz extremizma u spotru zvanom musicarenje je bezanje od cuvara, seljaka naoruzanog letvom sa zakrivljenim zardjalim exerom (narodski poznat karate udarac djaku letva), kome si upravo maznuo lubenicu. Zatim je tu ulazak u mlad kukuruz bas kod znaka - opasno po zivot, pucam, ubivam na mestu. Pa zatim pucanje dzaka od paprike u sred bega....dzak, paprika, riba, lubenica, besan seljak, HISTERIJA!!! To bi trebalo da je kulminacija. Sad presabiram svoja iskustva i konstatujem. Jebeni amater. Pa ja se >>radim<<, samo lakim drogama! Jel moguce da nisam osetio istinske cari ribolova :hmmmm: Pa se opet mislim, bice zanimljivo i dok ja budem jurcao kojekakve balavandere po mom vinogradu. Jos zanimljivije kada i na vas neko moze da pripuca - lovci. Eto alternative za sve ove explicitno extremne aktivnosti pored vode, pa sam eto resio da ideju podelim sa Nekima od vas ...

- i ako vidiš klince dok i ti pecaš. 