Crni, ja se ne razmijem u musicarenje. Ocu igrat tenis. To je lijep sport, ali vec u startu nije za svakog. Moras platiti reket, loptice, teren... Znaci, ako se time zelim baviti, ocigledno nisam socijalni slucaj. Kako cu nauciti tenis? Gledanjem meceva, citanjem knjiga, gledanjem filmova koje cu sam potraziti...
Pa stanem uz neki zid i udri. Tako su mnogi poceli. Stupanj vise je da nadjem prijatelje koji, samo ako imaju volje i vremena, napucavaju lopticu preko mreze tako polagano da ju stignem dohvatiti. Ako mi sto pride objasne - divota. Ali, njima 'moram' platiti pivo i nositi torbu ako zelim da me na isti nacina trpe i drugi put. I jos sam dobro proso. Jer ni takva vrst poduke nije mukte. Ako zelim jos vise trebam trenera.
Svi treneri nisu isti. Ima boljih i losijih, ali zajednicko im je da tu uslugu naplacuju. Prema pogodbi, vlastitom nahodjenju, zakonima ponude i potraznje. Pa kome odgovara ili ne odgovara. Da li ti mislis da bih ja kao ucenik trebao drzati moralne prodike trenerima tenisa sto me nece uciti jer im, recimo, jednostavno nisam simpatican, jer nemaju vremena ili jer im necu platiti poduku? Ili, sto nemaju termin na TV da mene i jos sto slicnih besplatno tenisno prosvjecuju?
Da li da im zbog trebam drzati prodiku? Mislim da to ne bi bilo korektno, a ni pametno. Jer kada bih tako sto ucinio iole dobar trener tenisa ne bi me ucio ni da mu platim. Jer ni svaki ucenik ne zasluzuje da bude naucen. Pogotovo ne onaj koji ne pokazuje postovanje prema vjestini i onima koji znaju vise. Je li trener tenisa zbog toga manji ili veci covjek, ili trener? Ne bih rekao. To se mjeri negdje drugdje, gdje ja koji se ne razumijem u tenis jos nisam bio.
E, tako ti je isto i u musicarenju.