Ja sam kao Đole, pomažem klincu da popuni razne albume, vodim ga na aikido i na pecanje. Dalekih '80-ih sam bio u nekim spec.jed. (SAJ) sa silnim obukama i najebav..., tako da mi je sve što se tiče oružanih formacija, oružja, i ratnih igara dokur.... poodavno. Da ne pominjem blisku nam istoriju. Srećom sam ribolovac pa mi je pecanje poprilično pomoglo da ne "odlepim". Kada su me hvatale "bubice" smirivao sam se tako što sam vezivao po 300 - 400 udica za noć ili sam od balze pravio male jedrenjake (dužine oko 10-15 cm, sa 20 - 30 metara konca, jedrima..) koje sam poklanjao drugarima i prijateljima.Uradio sam vikinškog drakara od 11 cm sa zmajevom glavom na pramcu, sa štitovima spolja, jedro sa veženim vikinškim šlemom se diže i spušta, vesla rade.. Sada igram basket sa kolegam jednom nedeljno i pecam. Unuk mi ima 50 dana pa čekam da ga naučim sve o pecanju. To će biti lepota božja.